Jedna od još neriješenih zagonetki moderne fizike je svakako ono a sastavu Svemira. Danas smatramo da je oko 5% Svemira sačinjeno od uobičajne tvari kakvu nalazimo svuda naZemlji, dok je ostatak, 95% sačinjeno od tamne tvari i energije. Tamna tvar čini 25% Svemira, dok tamna energija čini ostatak od oko 70%. Naše poznavanje tamnih dijelova Svemira je vrlo slabo. One su prvenstveno uvedene sa ciljem usklađivanja opažanja sa teoretskim modelima. Tako je tamna energija uvedena da bi se objasnilo opaženo povećavanje brzine širenja Svemira. Jedan od predloženih mehanizama je postojanje skalarnog polja koje bi trebalo biti na neki način zasjenjeno da bi njegovo postojanje bilo u skladu sa Općom teorijom relativnosti i rezultatima potraga za “petom silom” na Zemlji. Jedna od mogućnosti je mehanizam u kojem je efektivna masa ovisna o gustoći tvari koja ih okružuje. U slučaju da postoji čestice “kameleoni” mogu biti proizvedene i na Suncu te opažene na Zemlji sa odgovarajućim senzorom. Opažanje počiva na činjenici da čestice koje udaraju u odgovarajuću površinu prenose linearnu količinu gibanja na istu te stvaraju pritisak zračenja odnosno silu koja pomiče površinu iz ravnotežnog položaja.
Takav senzor je izgrađen i testiran u suranju sa laboratorijem za optiku talijanskog nacionalnog instituta za nuklearnu fiziku (INFN), gdje je bio i smješten prije nego je prenesen u konačni postav u CERNu što je i zabilježeno u CERN Courieru (vidi sliku). Osjetni element je tanka membrana od silicijevog nitrida koja se nalazi u središtu Fabry – Perotove optičke šupljine. Opažajuči promjene u rezonantnoj frekvenciji šupljine moguće je opaziti male pomake membrane uzrokovane pritiskom zračenja. Uporaba takvog senzora u eksperimentima gdje se želi opaziti tamna energije je vrlo zanimljiva iz razloga što omogućava direktno opažanje sprege čestica “kameleona” sa materijom. Osjetljivost i metoda kalibracije se dani u članku objavljenom u časopisu Physics of the Dark Universe (faktor odjeka 8.57).