Paper on “Non-Kochen-Specker Contexuality” has been selected as the cover paper of Entropy

Invited paper “Non-Kochen–Specker Contextuality” by Mladen Pavičić, Entropy, 25(8), 1117 (2023), DOI: 10.3390/e25081117, has been selected as the cover paper of issue 8 of Entropy Volume 25 (2023) and the publication charges were waived.

The cover story reads as follows.

Let us consider a triangular hypergraph with three vertices and three hyperedges, each pairwise connecting two of the vertices. If we tried to assign 0 and 1 to vertices, so that just one vertex within each of the three hyperedges is assigned 1 (condition X), we would realize that this is not possible. The hypergraph exhibits a non-Kochen–Specker (KS) contextuality. Why “non-“? Because a KS hypergraph violates the same condition X, however in a space of dimension n ≥ 3 in which all of its hyperedges must contain n vertices. In an n-dim non-KS hypergraph at least one hyperedge has less than n vertices.

If we represented vertices by vectors in a hypergraph, n mutually orthogonal vectors in each hyperedge would be indispensable for an experimental implementation of the hypergraph, KS or not. But although all of them are needed for an implementation, we can choose some smaller set of the vertices when considering contextuality for an application, say, for quantum computation or quantum communication. If the hypergraph with chosen reduced number of vertices violated the aforementioned condition X, it would be a non-KS hypergraph.

How to generate non-KS hypergraphs? A previous method of obtaining them was of exponential complexity and their generation in dimensions higher than eight faced a computational barrier. Therefore, in this paper, we make use of dimensional upscaling which does not scale with dimension. This enables us to generate non-KS hypergraphs in well over 32-dimensional Hilbert spaces. In the paper we give explicit examples for all spaces up to 16-dim ones and show that the minimal number of hyperedges fluctuates between eight (odd dimensions) and nine (even dimensions) under the requirement that at least one the hyperedges contains n vertices, all of which share at least two hyperedges.

Quantum Contextuality

Quantum contextual sets have been recognized as resources for universal quantum computation, quantum steering and quantum communication. Therefore, in our paper in “Quantum” (Impact Factor 6.4) Mladen Pavičić, “Quantum Contextuality,” Quantum 7, 953 (2023); DOI 10.22331 q-2023-03-17-953 we focus on engineering the sets that support those resources and on determining their structures and properties. Such engineering and subsequent implementation rely on discrimination between statistics of measurement data of quantum states and those of their classical counterparts. Their discriminators are hypergraphs which determines how states supporting a computation or communication are arranged.

It turns out that contextual quantum non-binary hypergraphs, in contrast to classical binary ones, are essential for designing quantum computation and communication and that their structure and implementation rely on such non-binary vs. binary differentiation. We are able to generate arbitrarily many contextual sets from simplest possible vector components and then make use of their structure by implementing the hypergraphs with the help of YES-NO measurements so as to collect data from each gate/edge and then postselect them. At the same time this procedure shows us that we have to carry out measurements on complete set of states before we postselect them. As an example the Klyachko pentagon cannot lie in a plane, as shown in the figure; only its postselected states do.

Klyachko’s pentagon

Other considered discriminators are six hypergraph inequalities. They follow from two kinds of statistics of data. One kind of statistics, often applied in the literature, turn out to be inappropriate and consequently two kinds of inequalities turn out not to be noncontextuality inequalities. Results are obtained by making use of universal automated algorithms which generate hypergraphs with both odd and even numbers of hyperedges in any odd and even dimensional space – in this paper, from the smallest contextual set with just three hyperedges and three vertices to arbitrarily many contextual sets in up to 8-dimensional spaces. Higher dimensions are computationally demanding although feasible.

Prva demonstracija kvantne komunikacije između tri države

5. 8. 2021. Uspostavljena je šifrirana audio-video komunikacija između Italije, Slovenije i Hrvatske uz pomoć kvantne tehnologije.

Prva javna demonstracija kvantne komunikacije između tri zemlje: Italije, Slovenije i Hrvatske, održana je danas u sklopu sastanka G20 u Trstu. Taj je prijenos ostvaren između Trsta, Ljubljane i Rijeke. Zahvaljujući znanstvenicima i stručnjacima predvođenima Institutom Ruđer Bošković (IRB) u sklopu konzorcija Hrvatske kvantne komunikacijske infrastrukture (CroQCI), Hrvatska se sudjelovanjem u ovom poduhvatu, iako nije članica G20, našla uz rame najbogatijih i najutjecajnijih zemalja.

dr. sc. Mario Stipčević i dr. sc. Martin Lončarić

Demonstraciju su organizirali prof. Angelo Bassi s Odjela za fiziku Sveučilišta u Trstu i grupa za kvantne komunikacije Nacionalnog instituta za optiku (CNR-INO) pod vodstvom dr. sc. Alessandra Zavatte.

U Sloveniji su demonstraciju predvodili prof. Rainer Kaltenbaek i prof. Anton Ramšak s Fakulteta za matematiku i fiziku Sveučilišta u Ljubljani, uz tehničku podršku Telekoma Slovenije, dok su u Hrvatskoj ovaj poduhvat predvodili dr. sc. Mario Stipčević i dr. sc. Martin Lončarić s Instituta Ruđer Bošković uz podršku kolega s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu te tvrtke OIV – Digitalni signali i mreže.

“Hrvatska strana, pored pune kvantne komunikacije na 100,5 kilometara dugoj relaciji Trst-Rijeka, ovdje je po prvi puta u svijetu javno demonstrirala takozvanu “kvantno pojačanu kriptografiju”, putem koje je Rijeka povezana sa Zagrebom. Uređaj koji je to omogućio plod je suradnje Pomorskog centra za elektroniku (PCE) iz Splita i Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba. To je međukorak koji nudi sigurnost manju od kvantno kriptografske (koja je apsolutna), ali i značajno veću od uobičajenih kripto rješenja, a po bitno nižoj cijeni od kvantne kriptografije”, objasnio je dr. sc. Mario Stipčević, voditelj Laboratorija za fotoniku i kvantnu optiku na IRB-u te jedan od koordinatora demonstracije u Hrvatskoj.

”Uspješnom realizacijom ovog poduhvata naši su znanstvenici i stručnjaci probili led i utrli put realizaciji kvantne infrastrukture u Republici Hrvatskoj. Ovime je dokazana spremnost Hrvatske za sudjelovanje u izgradnji sveeuropske kvantne komunikacijske mreže,” izjavio je dr. Stipčević.

Kvantna komunikacija zadovoljava potrebu za sigurnom komunikacijom, što je prioritet svih vlada diljem svijeta. Ova tehnologija postiže apsolutnu sigurnost zahvaljujući kvantnoj enkripciji koja funkcionira putem razmjene fotona, a koja omogućuje trenutnu detekciju pokušaja hakerskog upada.

“Važnost današnje demonstracije dodatno je naglašena i u kontekstu buduće Europske kvantne komunikacijske infrastrukture (EuroQCI) koju promiče svih 27 država članica i Europska komisija uz potporu Europske svemirske agencije. Hrvatska je od početaka uključena u oblikovanje EuroQCI”, objašnjava dr. sc. Martin Lončarić s IRB-a, koji je uz dr. sc. Stipčevića koordinator ovih aktivnosti u Hrvatskoj.

“Danas smo položili kamen temeljac nove europske kvantne infrastrukture”, objasnio je predsjednik europske Quantum Community Network (QCN) Tommaso Calarco. “Kruna istraživanja provedenog tijekom prve faze programa ‘Quantum Flagship’ nudi svim europskim građanima infrastrukturu za potpunu zaštitu privatnosti njihovih podataka uz sigurnost bez presedana, koja nam po prirodi i pripada”, zaključio je.

Demonstracija je započela službenim pozdravima predstavnika institucija, nakon čega je je uslijedila prava glazbena poslastica koju su priredila tri glazbena kvarteta. Naime, glazbenici su koristeći kvantnu kriptografiju uspostavljenu za demonstraciju ove komunikacije izveli posebno pripremljena glazbena djela u svakoj od triju država.

Glazbeni nastup ostvaren je zahvaljujući suradnji tršćanskog Konzervatorija “Giuseppe Tartini” zajedno s Muzičkim akademijama u Ljubljani i Zagrebu.

Kvartet saksofonista Muzičke akademije u Ljubljani (Miha Rogina sopran, saksofon, Nika Deželak alt saksofon, Agata Živoder tenor saksofon, Domen Koren bariton) izveo je “Tango virtuoso” Thierryja Escaicha. Gudački kvartet Muzičke akademije u Zagrebu (Matej Žerovnik i Luka Kojundžić violina, Filip Kojundžić viola, Lucija Mušac violončelo) izveli su “Scherzo” Frana Lhotke, dok je kvartet saksofonista Tršćanskog konzervatorija “Giuseppe Tartini” (sopran-saksofon Elia Sorchiotti, alt-saksofon Emma Marcolin, tenor saksofon Matilda Travain, baritonski saksofon Marin Komadina), izveo “Suite Hellenique” Pedra Iturraldea.

Potporu realizaciji dali su Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo obrane i Agencija Alan te projekti Hrvatske zaklade za znanost ug. br. IPS-2020-01-2616 i MZO ug. br. KK.01.1.1.01.0001.

Dodatne informacije možete pronaći ovdje.

Video URL: https://youtu.be/LLc_YP7FngI

Objavljen rad u časopisu Applied Surface Science te prijavljen patent

Znanstvenici Laboratorija za molekulsku fiziku i sinteze novih materijala IRB-a, doktorand Vlatko Gašparić mag. phys., dr. sc. Davor Ristić, dr. sc. Hrvoje Gebavi i dr. sc. Mile Ivanda objavili su u prestižnom časopisu Applied Surface Science (IF: 6.182) rad pod naslovom “Resolution and signal enhancement of Raman mapping by photonic nanojet of a microsphere”.

Fizičari objavili rad u časopisu Applied Surface Science te prijavili patent

U radu se po prvi puta primijenilo svojstvo tzv. fotonskog nanomlaza za pojačanje rezolucije i signala mapiranja u Ramanovoj spektroskopiji pomoću mehanički učvršćene mikrosfere, a konstruirana izvedba učvršćene mikrosfere prijavljena je i kao patent.

Ramanova spektroskopija nezaobilazna je metoda karakterizacije tvari u laboratoriju i na terenu, no zbog malog udarnog presjeka Ramanovog raspršenja, odziv je vrlo slabog intenziteta. Stoga su razvijene brojne metode pojačanja ove spektroskopske tehnike, od kojih je među najnovijima metoda koja koristi fotonski nanomlaz mikrosfere.

Fotonski nanomlaz (photonic nanojet – PNJ) izrazito je uzak i intenzivan snop svjetlosti koji nastaje uslijed obasjavanja dielektrične mikrosfere laserskim snopom ili ravnim valom svjetlosti. PNJ je zadobio pozornost znanstvenika od 2004. godine i našao je primjenu u raznim područjima. Da bi se iskoristio kao metoda pojačanja Ramanovog raspršenja pod mikroskopom, mikrosfere odgovarajućeg materijala i veličine potrebno je dovesti na površinu uzorka koji se istražuje te fokusirati upadni laserski snop iz mikroskopskog objektiva odgovarajuće širine i valne duljine kroz mikrosferu na uzorak.

Mikrosfere se deponiraju na uzorak kapanjem na podlogu, čime se njihove lokacije ne mogu kontrolirati. Međutim, na taj način moguće je prikupiti spektre samo izoliranih lokacija uzorka točno ispod mikrosfera.

Rad fizičara predstavlja novi pristup i izvedbeno rješenje u kontroliranju lokacije mikrosfere, na način da se mikrosfera pričvrsti na vrh stanjenog optičkog vlakna koje je stabilizirano drugim, okomito pričvršćenim stanjenim vlaknom, a pozicija se regulira mikropozicijskim podijima.

doktorand Vlatko Gašparić mag. phys., dr. sc. Davor Ristić, dr. sc. Hrvoje Gebavi i dr. sc. Mile Ivanda

doktorand Vlatko Gašparić mag. phys., dr. sc. Davor Ristić, dr. sc. Hrvoje Gebavi i dr. sc. Mile Ivanda

Inovacija je nazvana Two stemmed microsphere (TSMS). Korištenjem učvršćenja mikrosfere TSMS izvedbom, izbjegava se onečišćenje uzorka kapanjem tisuća mikrosfera, a mikrosferu je moguće dovesti na bilo koje mjesto na uzorku te održati pod upadnim snopom dok se uzorak pomiče. Drugim riječima, omogućuje se korištenje pojačanja fotonskog nanomlaza za ramansko mapiranje.

Rezultati istraživanja pokazali su tri puta bolju rezoluciju mapiranih površina, te četiri puta jači intenzitet signala spektara korištenjem TSMS-a s kvarcnom mikrosferom promjera 5 µm, u odnosu na isti eksperimentalni postav bez učvršćene mikrosfere. Eksperimentalna saznanja podržana su analitičkim simulacijama, za što su autori razvili računalni program na temelju Generalizirane Lorenz-Mie teorije upada laserske gausijanske zrake na mikrosferu. TSMS inovacija, te povezane varijante kontroliranja mikrosfere, prijavljene su i kao patent Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske.

Navedeni rezultati otvorili su novi put na području mapiranja u Ramanovoj spektroskopiji, čime je stvoren temelj za daljnje usavršavanje i usvajanje TSMS inovacije, kao i drugih inovacija za kontroliranje mikrosfere i upotrebe fotonskog nanomlaza.

A trusted node-free eight-user metropolitan quantum communication network, Science Advances, 2 September 2020

Kvantni fizičari CEMS Fotonike s Instituta Ruđer Bošković (IRB) dio su međunarodnog tima znanstvenika koji je otkrio i eksperimentalno realizirao kvantnu komunikacijsku mrežu s više korisnika koju je nemoguće špijunirati. Ovo otkriće veliki  je korak prema potpuno sigurnoj i zaštićenoj mrežnoj komunikaciji. Rezultati ovog značajnog znanstvenog otkrića objavljeni su u prestižnom znanstvenom časopisu Science Advances.

Umjetnički doživljaj kvantne mreže (Anta Bučević, vizualni dizajner).

Participation on “1st Physics or Physicists (P4P) Students Conference”

Studentica diplomskog studija fizike Mateja Batelić sudjelovala je na “1st Physics or Physicists (P4P) Students Conference” koja se održala od 3. do 6. listopada u Skopju. Na konferenciji je prezentirala rad napravljen u sklopu istraživačke jedinice Fotonika i kvantna optika Znanstvenog centra izvrsnosti za napredne materijale i senzore pod nazivom “Neuronal pulse computing”.

Sudjelovanje na Humboldt-Kolleg skupu u Zagrebu

Doktorand Matej Peranić te studentica fizike Mateja Batelić sudjelovali su na Humboldt-Kolleg skupu naziva “Science and educational challenges facing Europe in the next decade” koji se održao u organizaciji Kluba hrvatskih humboldtovaca, uz suorganizaciju Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti tijekom 10. i 11. listopada u Zagrebu. Svoje radove napravljene u sklopu istraživačke jedinice Fotonika i kvantna optika Znanstvenog centra izvrsnosti za napredne materijale i senzore su predstavili posterima pod nazivima Experimental generation of quantum entanglement and testing fundamentals of quantum physics i Improved circuits for a biologically-inspired random pulse computer.

Sudjelovanje na 7. međunarodnoj konferenciji OPTICS-2019 i nagrada za najbolje usmeno izlaganje

Na 7. međunarodnoj konferenciji Optika i njene primjene (OPTICS-2019, http://www.ift.uni.wroc.pl/~optics2019/) koja se održala od 20. do 24. rujna u Jerevanu, Armenija sudjelovao je član istraživačke jedinice Fotonika i kvantna optika Znanstvenog centra izvrsnosti za napredne materijale i senzore, doktorand Matej Peranić. Za svoju prezentaciju pod nazivom “The source of polarization entangled pairs of photons and testing Bell’s inequality” dobio je nagradu za najbolje studentsko usmeno izlaganje.

Automated generation of Kochen-Specker sets

Quantum contextuality arguably plays an important role in the field of quantum communication and quantum computation, and in our paper in Scientific Reports (Nature journal; IF 4.122) Mladen Pavičić, Mordecai Waegell, Norman D. Megill and P.K. Aravind, “Automated generation of Kochen-Specker sets,” Scientific Reports,” 9, 6765 (2019) we focus on automated vector-component generation of the most explored and used contextual configurations—the so-called Kochen-Specker (KS) sets. They are represented by hypergraphs whose very structure delimit quantum contextuality from classical noncontextuality. When they can be assigned definite predetermined values, e.g., 0 and 1, as in classical computation, they are noncontextual, and when they cannot be assigned predetermined values, as in quantum computation, they are contextual and possess the KS property and become KS sets.

Since quantum contextuality turns out to be a necessary resource for universal quantum computation it becomes important to generate contextual sets of arbitrary structure and complexity to enable a variety of implementations. Up to now, two approaches have been used for massive generation of non-isomorphic KS sets: exhaustive generation up to a given size and downward generation from big master sets. The former faces low computational limits due to the exponential complexity of hypergraph generation and of finding their coordinatization. On the other hand, the latter masters were obtained together with their coordinatization but from serendipitous or intuitive connections with polytopes or Pauli operators or already known masters in lower dimensions. These masters, which we explored in our previous paper Pavičić, M., Physical Review A, 95, 06212 (2017), therefore provide us with a random choice of KS sets and their coordinatization. But what we need for implementations and applications is a method of finding KS sets for a coordinatization of our choice.

In order to find a solution to this problem we turned it upside-down. Instead of searching for vectors we might assign to chosen masters, we generate masters from basic vector components via automated sweeping through simplest of them, starting, e.g., from {-1,0,1} or {-i,0,i}. Next, we elaborate on features, algorithms, and methods which not only speed up the search for KS sets almost exponentially, but also enable arbitrary exhaustive generation of KS sets and their classes.

In the figure below we can see how much more superior our new method is, with respect to the previous ones, e.g. (a), where a master hypergraph with 60 vertices and 105 edges was obtained via Pauli operators. When we use the same vector components as in (a) we get a huge master hypergraph with 688 vertices and 1305 edges which contais a 432-1177 KS master hypergraph and sixteen 16-8 non-KS hypergraphs as shown in (f). Even when we drop the 5th component (+2), we still get a bigger KS master hypergraph (c) then the original (a).